Fiskalni konzervativizam (također ekonomski konzervativizam ili konzervativna ekonomija) je političko-ekonomska filozofija glede fiskalne politike i odgovornosti koja se zalaže za niske poreze, smanjenu državnu potrošnju i minimalni dug države.[1] Slobodna trgovina, deregulacija gospodarstva, niži porezi i privatizacija su temeljni elementi fiskalnog konzervativizma.[2] Fiskalni konzervativizam slijedi filozofske poglede i klasičnog i ekonomskog liberalizma.[3] Pojam je nastao 1930-ih u Sjedinjenim Američkim Državama u doba New Deala kao odgovor klasičnih liberala koji se nisu slagali s novom liberalnom ekonomskom politikom koju su vodili reformirani i moderni liberali.[4]
Naime, u Sjedinjenim Državama, pojam liberalizma [???] se sve više počeo dovoditi u kontekst sa skrbničkom državom i proširenjem regulatorne politike države, nastalima kao posljedica New Deal-a i njegovih izdanaka. Fiskalni konzervativci čine jednu od tri grane tradicionalnog konzervativnog pokreta u Sjedinjenim Državama, zajedno sa socijalnim konzervativcima i konzervativcima nacionalne obrane.[5] Mnogi Amerikanci koji su klasični liberali imaju tendenciju identificirati se kao libertarijanci,[6] zastupajući društveno liberalne stavove i zagovarajući vanjsku politiku ne mješanja te istodobno podržavajući niže poreze i manju državnu potrošnju.[5]
© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search